Hronografima nazivamo satove sa osnovnim brojčanikom sa dve kazaljke – satnom i minutnom, i centralno postavljenom sekundarom koja pokazuje vreme na posebnoj skali s finom podelom. Ona se može pokrenuti, zaustaviti i vratiti u početni položaj pritiskom na dugme. Rani hronografi obično su imali samo jedno dugme, dok su kasnije uobičajena dva: prvim se sekundna kazaljka pokreće i zaustavlja, dok se drugim vraća u početni položaj. Moderni hronografi često imaju i pokretni prsten u funkciji tahimetra, kako bi se brzo mogla proračunati brzina i udaljenost.
Prvi hronograf
Švajcarac Žan-Moaz Puze izumeo je 1776. sat s nezavisnim “mrtvim” sekundama, u stvari časovnik sa centralnom sekundnom kazaljkom koja se ne kreće kontinuirano, nego skače od sekunde do sekunde. Tu kazaljku bilo je moguće zaustaviti bez zaustavljanja samog sata. Njegov izum mnogi smatraju prethodnikom hronografa. Prvi komercijalni hronograf pripisuje se Nikoli Matjeu Rjeseku 1821. godine. Francuski kralj Luj XVIII bio je, naime, veliki zaljubljenik u konjske trke i želeo je da zna koliko je tačno trajala pojedina trka, pa je angažovao Rjeseka da mu izradi spravu koja to može ostvariti.
Više u časopisu Satovi i nakit broj 15
Časopis Satovi i nakit br.15 možete da poručite OVDE