Piše dr Vesna Lovrić Plantić
Pri spomenu sata s dva lica većini od nas prvo na pamet padne kultni Jaeger-LeCoultreov Reverso. Pre osamdeset pet godina, tačnije 4. marta 1931, u INPI (National Industrial Property Institute) sa sedištem u Parizu, Rene-Alfred Šovo je patentirao izum „ručnog sata koji može kliziti po svojoj bazi i okretati se u kućištu.“ Taj događaj označio je nastanak Reversa.
Razbijeno staklo
Sve je počelo nešto više od godinu dana ranije. Za vreme puta u Indiju švajcarski poslovni čovek i kolekcionar satova Sezar de Trej prisustvovao je utakmici pola u klubu britanskih vojnih oficira. Jednom od oficira upravo je puklo staklo na satu pa je izazvao De Treja da kreira sat dovoljno robustan da izdrži meč. De Trej je o toj ideji razgovarao s prijateljem Žak-Davidom LeKultrom, vlasnikom časovničarske manufakture, koji je mogao dati mehanizam za takav sat.
Trebalo je da kompanija Jaeger S.A. izradi reverzibilno kućište, pa je za taj zadatak angažovala francuskog dizajnera Rene-Alfreda Šovoa koji je, na kraju, izumitelj jedinstvenog kućišta koje može da klizi i da se okrene. Rezultat je bio elegantan pravougaoni sat čiji je brojčanik mogao da se okrene na donju stranu kako bi se po potrebi, na primer za vreme sportskih aktivnosti, zaštitio. Izvorni model bio je dužine 38 mm, širine 24 mm i visine 6 cm. Imao je samo satnu i minutnu kazaljku, a tek je 1934. dodat i mali sekundni brojčanik u dnu.
Kao kuriozitet možemo navesti da je uz odobrenje Sezara de Treja, koji je registrovao brend na ime Reverso, i Žak-Davida LeKultra, u to vreme jednog od administratora kompanije Patek Philippe, u periodu od decembra 1931. do aprila 1932. isporučeno Patek Philippeu osam kućišta Reversa – četiri od belog, četiri od belog i žutog zlata. Kućišta su imala različito dizajnirane brojčanike i kružni mehanizam zasnovan na LeCoultreovom ébaucheu. Ti Patek Philippeovi Reverso satovi prodavali su se pod referentnim brojem 106 u ograničenoj seriji od samo osam primeraka.
Prvi mehanički
Donja strana Reversa, koja je povremeno postajala gornja, često je zbog toga ukrašavana graviranjem ili umetanjem minijatura rađenih u emajlu.
Više u časopisu Satovi i nakit broj 20, godina IX, zima 2016