Nakon što posetite manufakturu poput Audemars Pigueta više nikada nećete da postavite pitanje zašto je neki sat toliko skup. Skup je iz jednostavnog razloga jer su u njega uložene stotine sati rada
piše: Leopold Botteri
Kada sam se pre nekoliko nedelja probudio u hotelu Les Horlogers u Le Brasusu i pogledao kroz prozor, shvatio sam da imam neverovatnu privilegiju. Moj pogled je bio identičan onom koji je imao Žil Luj Odmar dok je radio na svojim prvim modelima. Hotel Les Horlogers kupio je pre nekoliko godina Audemars Piguet baš kao i većinu zgrada u ulici u kojoj je porodica Odmar pre 135 godina započela da gradi brend koji je do danas ostao nezavisan i u vlasništvu porodica koje su ga osnovale.
A pogled je neverovatno smirujući. Preda mnom je velika i široka Vale de Žu, a preko puta guste šume koje kriju granicu između Švajcarske i Francuske. To je pogled na kome su medijski stručnjaci, kojima je zadatak da promovišu priču o švajcarskoj industriji satova, izgradili mit.
A mit vam je svima već poznat, ali uvek ga je lepo ponovo čuti. Baš tu je, na hiljadu metara nadmorske visine, u dolini Vale de Žu, kolevka švajcarskog časovničarstva. Ovakva mesta tokom duge zime, koja tamo ponekad traje do početka našeg leta, zametena su snegom, i tamošnji su stanovnici duge zimske dane kratili izrađivanjem delova za satove. Kasnije su počeli da proizvode i kompletne časovnike, a oni najuspešniji poput Žila Luja Odmara proslavili su švajcarsku industriju satova.
NOVINARSKI SAN
Posetiti kolevku časovničarstva san je svakog novinara koji se bavi satovima. Samo nekoliko stotina metara dalje od ulaza u današnje sedište Audemars Pigueta nekadašnje je sedište Blancpaina, u nekoliko kilometara udaljenom Le Sentjeu smešten je Jaeger-LeCoultre, tu svoje pogone ima Patek Philippe, a najkomplikovanije svoje modele tu proizvodi i Vacheron Constantin.
Uz kroasane i domaći maslac sa obližnjih farmi Mišel Gole upoznao nas je s programom posete Audemars Piguetu. Činjenica da će program posete trajati dva dana dovoljno govori o ovom brendu koji zaista ima šta da pokaže.
Mišel Gole nije star kao Audemars Piguet, ali šezdesetak godina života u Val de Žu pretvorilo ga je u hodajuću enciklopediju regije u kojoj se o satovima pričalo uz doručak, ručak i večeru. Kada od njega slušate nebrušenu verziju nastanka kalibara koji su obeležili časovničarsku istoriju i sadašnjost, nekako i sami postajete deo tog čudesnog sveta. Svi se zaljubljenici u satove dive Jager-LeCoultreovom kalibru 101 koji je do danas ostao najmanji kalibar koji je ikada proizveden. Iako to ne spori, naš domaćin nam je za vreme posete Muzeju Audemars Pigueta pokazao kalibar gotovo identičan ovom, a nastao je dve godine pre u Audemarsovim radionicama. I ne govori to ovaj zaljubljenik u svoju dolinu s potrebom da naglasi kako je Audemars Piguet u nečem bio prvi, već pokušava da nam dočara atmosferu u kojoj su nekada stvarali njegov otac i deda koji je svojevremeno bio direktor LeCoultreovog pogona za proizvodnju satova i u čijoj je fioci, kada je otišao u penziju, ostao originalni crtež čuvenog Reversa.
DESET VELIČANSTVENIH
Mišel Gole nas je prvo odveo u Audemars Piguetov servisni centar u koji dolaze samo najkomplikovaniji AP-ovi modeli i svi satovi koje je Audemars Piguet proizveo u svojoj istoriji. Servisni centar za standardne satove nalazi se na drugom mestu, a zgradica smeštena neposredno uz muzej utočište je najboljih Audemars Piguetovih časovničara. Istini za volju Mišel Gole nije umeo da mi odgovori da li su bolja ova desetorica veličanstvenih ili petorica časovničara koji tokom čitave godine sastavljaju samo 12 Grande complication (velikih komplikacija). Jednostavno čovek nije mogao da se odluči. Audemars Piguetova velika komplikacija časovničarsko je remek-delo za koje je svakom časovničaru potrebno oko četiri meseca za sastavljanje, a deset časovničara koje smo posetili, s druge strane moraju uspeti da poprave bilo koji sat koji je Audemars ikada napravio, uključujući i velike komplikacije.
I njihov pogled baš kao i moj tog jutra je usmeren na predivnu zelenu dolinu, a pred njima zadaci od kojih zastaje dah. Rukovodilac ove majstorske radionice Francisko Pasaden sa svojim ljudima za 140 švajcarskih franaka po satu popravlja baš sve što se popraviti može. U tome mu pomaže i nekoliko sefova prepunih originalnih delova za satove; međutim, kako su zalihe nekih od tih delova na izdisaju, časovničari ne smeju da koriste originalne delove već po njima sami ručno izrađuju iste takve i od njih ponovo sastavljaju sat.
Više u časopisu Satovi i nakit broj 7, godina IV, leto 2010.